Usporedba Slovenije, Hrvatske i Zapadnog Balkana u 2023.

Ovaj članak pokriva pokazatelje poput BDP-a po stanovniku, PPP-a po stanovniku, HDI-a, očekivane životne dobi pri rođenju, kao i članstva u EU-u, NATO-u, eurozoni i Schengenskom području.

Započinjemo s općim pregledom koji prikazuje vizualizaciju 8 različitih dimenzija, nakon čega slijedi dubinska rasprava o svakoj od njih kasnije u postu.

BDP po stanovniku

BDP po stanovniku je mjera ekonomske proizvodnje po osobi u zemlji i često se koristi kao pokazatelj životnog standarda u zemlji. Slovenija ima BDP po stanovniku od 28.104 dolara, dok je BDP Hrvatske 16.247 dolara.

U usporedbi s tim, BDP po stanovniku u ostalim zemljama Zapadnog Balkana puno je niži, s Bosnom i Hercegovinom na 7.041 dolara, Srbijom na 8.748 dolara, Crnom Gorom na 9.545 dolara, Kosovom na 4.401 dolara, Sjevernom Makedonijom na 6.557 dolara i Albanijom na 6.285 dolara.

Slovenija i Hrvatska imaju viši BDP po stanovniku od ostalih zemalja Zapadnog Balkana, što može doprinijeti višem životnom standardu u tim zemljama.

Izvor podataka: MMF, 2021

PPP po stanovniku

PPP (paritet kupovne moći) po stanovniku je još jedna mjera životnog standarda koja uzima u obzir troškove života u zemlji. Slovenija ima PPP po stanovniku od 49.967 dolara, dok Hrvatska ima 37.546 dolara.

PPP po stanovniku ostalih zemalja Zapadnog Balkana je niži, s Bosnom i Hercegovinom na 17.899 dolara, Srbijom na 27.100 dolara, Crnom Gorom na 26.032 dolara, Kosovom na 14.351 dolara, Sjevernom Makedonijom na 19.783 dolara i Albanijom na 17.858 dolara.

Slično kao i BDP po stanovniku, Slovenija i Hrvatska imaju viši PPP po stanovniku u usporedbi s ostalim zemljama Zapadnog Balkana, što ukazuje na viši životni standard u tim zemljama.

Izvor podataka: MMF, procjena za 2022.

Razlika između BDP-a i PPP-a po stanovniku

BDP (bruto domaći proizvod) po stanovniku je mjera ekonomskog outputa (izlaza) po osobi u zemlji i često se koristi kao pokazatelj životnog standarda u zemlji. Izračunava se dijeljenjem ukupnog BDP-a zemlje s njezinom populacijom. BDP po stanovniku je korisna mjera za uspoređivanje ekonomskog izlaza različitih zemalja, ali ne uzima u obzir troškove života u tim zemljama.

S druge strane, PPP (paritet kupovne moći) po stanovniku je mjera životnog standarda u zemlji koja uzima u obzir troškove života. PPP, ili kupovna moć, mjera je tečaja razmjene između zemalja koja uzima u obzir razlike u cijeni roba i usluga između zemalja. PPP po stanovniku izračunava se dijeljenjem PPP-a zemlje s njezinom populacijom. Stoga je PPP po stanovniku točnija mjera životnog standarda u zemlji u usporedbi s BDP-om po stanovniku, jer uzima u obzir troškove života u zemlji.

Na primjer, razmotrite dvije zemlje, A i B, sa sljedećim karakteristikama:

• Zemlja A: BDP po stanovniku = 30.000 dolara, PPP po stanovniku = 30.000 dolara
• Zemlja B: BDP po stanovniku = 20.000 dolara, PPP po stanovniku = 40.000 dolara

Na temelju BDP-a po stanovniku, zemlja A može se činiti da ima viši životni standard u usporedbi sa zemljom B. Međutim, kada uzimamo u obzir PPP po stanovniku, vidimo da su troškovi života u zemlji B niži nego u zemlji A, što znači da je životni standard u zemlji B viši nego u zemlji A.

PPP po stanovniku je u ovom slučaju točnija mjera životnog standarda, jer uzima u obzir troškove života u dvije zemlje.

HDI

Indeks ljudskog razvoja (HDI) mjeri ukupno blagostanje zemlje, procjenjujući čimbenike poput životne dobi, obrazovanja i životnog standarda. Uspoređuje zemlje širom svijeta, a Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) objavljuje ga svake godine.

HDI se izračunava na temelju tri dimenzije:

• Dugo i zdravo življenje: u obzir se uzima očekivana životna dob pri rođenju.
• Pristup znanju: uzima se u obzir stopa pismenosti odraslih i kombinirani bruto upisni koeficijent za osnovnu, srednju i visokoškolsku razinu obrazovanja.
• Dostojanstven životni standard: mjeri se BDP po stanovniku u kupovnoj moći (PPP).

Vrijednosti HDI-ja zemalja mjere se na ljestvici od 0 do 1, pri čemu veće vrijednosti ukazuju na višu razinu ljudskog razvoja. Na primjer, vrijednost od 0,6 ili više smatra se “visokim ljudskim razvojem”, dok se vrijednost od 0,8 ili više smatra “vrlo visokim ljudskim razvojem”.

HDI se široko koristi kao pokazatelj ukupnog blagostanja stanovništva zemlje. To je kombinirana, sastavljena mjera koja procjenjuje više čimbenika blagostanja i stoga se smatra sveobuhvatnijom mjerom od bilo kojeg pojedinačnog pokazatelja. Međutim, HDI je kritiziran zbog nepoznavanja drugih važnih čimbenika, poput nejednakosti, održivosti okoliša i političke slobode. Unatoč tim problemima, HDI je i dalje popularna i ključna mjera ljudskog razvoja.

Slovenija ima HDI od 0,918, dok je HDI Hrvatske 0,858. HDI ostalih WB6 zemalja je niži, s Bosnom i Hercegovinom na 0,780, Srbijom na 0,802, Crnom Gorom na 0,832, Kosovom na 0,750, Sjevernom Makedonijom na 0,770 i Albanijom na 0,796.

Slovenija i Hrvatska imaju više HDI-ja od drugih WB6 zemalja, što ukazuje na višu opću razinu blagostanja u tim zemljama zajedno s Crnom Gorom, dok je samo Srbija marginalno iznad praga od 0,800 kako bi se smatrala zemljom s vrlo visokom razinom ljudskog razvoja.

Izvor podataka: UN, 2021

Očekivana životna dob pri rođenju

Očekivana životna dob pri rođenju mjeri koliko godina prosječna osoba može očekivati da će živjeti u trenutku rođenja. To je često korišten pokazatelj ukupnog zdravlja i dobrobiti populacije. Očekivana životna dob pri rođenju ovisi o različitim čimbenicima, poput genetike, životnog stila, pristupa zdravstvenoj zaštiti i uvjeta okoline. Ipak, uglavnom se smatra kako visoka očekivana prosječna životna dob pri rođenju ukazuje na visoki standard života i opću dobrobit u zemlji.

Mnogi čimbenici mogu utjecati na prosječnu životnu dob pri rođenju – kako je već ranije navedeno – uključujući genetiku, životni stil, pristup zdravstvenoj zaštiti i uvjete okoline. Na primjer, genetika može odigrati ulogu u određivanju koliko dugo će pojedinac vjerojatno živjeti, ali životni stil i čimbenici okoline također mogu značajno utjecati na prosječnu životnu dob.

Također, čimbenici poput prehrane, tjelovježbe i pristupa zdravstvenoj zaštiti mogu doprinijeti ukupnom zdravlju i dobrobiti osobe. Na isti način, čimbenici poput onečišćenja, pristupa čistoj vodi i sanitarnim uvjetima i broja zdravstvenih ustanova također mogu značajno utjecati na očekivanu prosječnu životnu dob pri rođenju.

Općenito, očekivana prosječna životna dob pri rođenju dobar je pokazatelj zdravlja i dobrobiti populacije. Također može puno reći o čimbenicima koji utječu na zdravlje populacije.

Slovenija ima prosječnu očekivanu životnu dob pri rođenju od 80,53 godine, dok Hrvatska ima 77,72 godine. Albanija ima višu prosječnu životnu dob pri rođenju, od 78,69 godina.

Prosječna životna dob pri rođenju u ostalim WB6 zemljama niža je, s Bosnom i Hercegovinom od 77,75 godina, Srbijom od 74,23 godine, Crnom Gorom od 75,93 godine, Kosovom od 77,00 godina i Sjevernom Makedonijom od 75,69 godina.

Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Albanija imaju višu prosječnu životnu dob pri rođenju u usporedbi s drugim WB6 zemljama, što ukazuje na bolje opće zdravlje u

U slučajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Albanije, taj broj je i dalje značajno niži u odnosu na Sloveniju, što je vjerojatno povezano s relativno visokim razinama pušenja u tim zemljama (i regiji WB6 općenito).

Izvor podataka: WBG, 2020

Članstvo u Europskoj uniji

Slovenija i Hrvatska su članice Europske unije, pri čemu se Slovenija pridružila 2004., a Hrvatska 2013. godine.

Slovenija je postala neovisna država 1991. nakon raspada Jugoslavije. Za članstvo u EU-u prijavila se 1996. godine te je dobila status kandidata 1999. godine. Slovenija je završila pregovore o članstvu u 2004., a potom ubrzo postala članicom Europske unije 1. svibnja 2004. godine.

Pristup Slovenije EU-u bio je razmjerno jednostavan, s obzirom na to da je zemlja ispunila sve potrebne kriterije za članstvo, uključujući ekonomske, političke i pravne reforme. Uz to, Slovenija je imala stabilnu demokratsku vlast i dobro razvijeno tržišno gospodarstvo, što ju je učinilo privlačnim kandidatom za članstvo u EU-u.

Kao i Slovenija, Hrvatska je proglasila neovisnost od Jugoslavije 1991. te se prijavila za članstvo u EU-u 2003. godine. Dobila je status kandidata 2004. te završila pregovore o članstvu 2011. godine. Međutim, zabrinutost oko ispunjavanja kriterija vezanih uz vladavinu prava i korupciju usporile su pristupni proces Hrvatske.

Kako bi riješila te probleme, Hrvatska je implementirala niz reformi, uključujući pravosudne i antikorupcijske reforme. Također je blisko je surađivala s EU-om u rješavanju graničnog spora sa Slovenijom. Nakon što je riješila te probleme, Hrvatska je postala članicom Europske unije 1. srpnja 2013.

Sve ostale države Zapadnog Balkana nisu članice EU-a, ali sve imaju europsku perspektivu. Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija i Srbija su službeni kandidati u procesu pregovora. Bosna i Hercegovina je nedavno dobila status službenog kandidata (15. prosinca 2022.), a u regiji se smatra državom koja najslabije napreduje u integraciji u EU.

Kosovo je trenutno mogući kandidat za članstvo, a njegova daljnja integracija u EU ovisit će o međusobnim odnosima sa Srbijom. Srbija i dalje tvrdi da je Kosovo njezin teritorij, iako je Kosovo proglasilo neovisnost, a većina članica UN-a, EU-a i NATO-a ga je priznala. Neovisnost Kosova je politička realnost, usprkos nadi i naporima Srbije da to ospori.

Članstvo u NATO-u

NATO, odnosno Sjevernoatlantski savez, vojni je savez 30 zemalja iz Sjeverne Amerike i Europe, a Finska i Švedska trenutno su u procesu pristupanja podložnom potvrdi svih ostalih država članica NATO-a. Proces pristupanja Švedske i Finske je usporen ratifikacijom istoga u Madžarskoj i Turskoj.

NATO je osnovan 1949. godine kako bi pružao kolektivnu sigurnost i obranu protiv mogućih prijetnji državama članicama. NATO djeluje na načelu kolektivne obrane, što znači da se napad na jednog člana Saveza smatra napadom na sve članice. Organizacija ima različite vojne i nevojne alate, uključujući vojne snage, dijeljenje obavještajnih informacija i diplomatske napore. Glavni ured NATO-a nalazi se u Bruxellesu (Belgija), s mnogim podređenim i povezanim organizacijama koje NATO-u pomažu u ostvarivanju ciljeva.

Slovenija i Hrvatska su obje članice NATO-a, pri čemu se Slovenija pridružila 2004. godine, a Hrvatska 2009. godine. Albanija je također postala članica NATO-a 2009. godine, Crna Gora se pridružila 2017. godine, a Sjeverna Makedonija 2020. godine.

Srbija tvrdi da ima neutralni status, unatoč svom povezivanju i brojnim vezama s Rusijom i Kinom, što se očituje u njezinu nabavljanju oružanih sustava od tih zemalja koje nisu članice NATO-a.

Članstvo u Eurozoni

Eurozona je monetarna unija 20 zemalja Europske unije (EU) koje su prihvatile euro kao svoju valutu. Osnovana je 1999. godine kako bi se stvorilo jedinstveno tržište s zajedničkom valutom, što bi pomoglo rastu gospodarstva, stabilnosti i učinkovitosti poslovanja.

Eurozona je prošla kroz nekoliko krugova proširenja od svog osnutka. Grčka je 2002. godine postala prvi dodatni član Eurozone, slijedila ju je Slovenija 2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014. i Litva 2015. Hrvatska se pridružila Eurozoni 2023.

Kako bi se pridružile Eurozoni, zemlje moraju zadovoljiti kriterije iz Maastrichta.

Kriteriji iz Maastrichta

Kriteriji iz Maastrichta uključuju:

• Stabilnost cijena: Zemlja mora imati niske i stabilne stope inflacije.
• Stabilnost tečaja: Zemlja mora imati stabilan tečaj i ne smije imati značajnijih i ozbiljnih fluktuacija tečaja u prošlosti.
• Javne financije: Zemlja mora imati zdrave javne financije, s javnim dugom koji ne prelazi 60% BDP-a i proračunskim manjkom koji ne prelazi 3% BDP-a.
• Dugoročne kamatne stope: Dugoročne kamatne stope zemlje ne smiju biti više za 2% od prosjeka tri zemlje članice s najnižom stopom inflacije.

Slovenija i Hrvatska su obje članice Eurozone, priključivši joj se 2007. i 2023. godine.

Ostale zemlje WB6 nisu članice Eurozone. Međutim, Kosovo i Crna Gora jednostrano koriste euro kao svoju valutu, iako nisu članice EU-a ili Eurozone.

Članstvo u Schengenskom prostoru

Schengenski prostor obuhvaća 27 europskih zemalja koje su ukinule putovnice i druge kontrole na svojim međusobnim granicama. Ideja iza Schengenskog prostora je omogućiti slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala unutar zone kao da je jedna zemlja.

Schengenski prostor je prošao nekoliko krugova proširenja od svog osnutka. Nastao je 1995. potpisivanjem Schengenskog sporazuma od strane pet zemalja EU-a (Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska). Od tada se proširio na ukupno 23 dodatne zemlje EU-a (posljednji dodatak je Hrvatska u 2023. godini) i četiri zemlje koje nisu članice EU-a (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska).

Ukidanje kontrola na granicama unutar Schengenskog prostora donijelo je nekoliko koristi, uključujući:

• Povećanu trgovinu i gospodarsku aktivnost: Slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala olakšalo je trgovinu i gospodarsku aktivnost unutar Schengenskog prostora.
• Poboljšanu mobilnost: Nedostatak kontrola na granicama omogućava lako kretanje ljudi unutar Schengenskog prostora, što olakšava putovanje, rad, studiranje i život u različitim zemljama.
• Poboljšanu sigurnost: Zemlje Schengenskog prostora sada dijele informacije i imaju zajedničku bazu podataka. To olakšava pronalaženje kriminalaca i terorista u Schengenskom prostoru.

Kriteriji za pridruživanje

Da bi se pridružila Schengenskom prostoru, zemlja mora ispuniti određene kriterije, uključujući:

• Biti članica EU-a ili imati poseban odnos s EU-om
• Ukinuti putovnice i druge vrste kontrola na svojim međusobnim granicama
• Imati funkcionalan i učinkovit sustav upravljanja granicama
• Imati funkcionalan i učinkovit sustav policijske i pravosudne suradnje
• Imati funkcionalan i učinkovit sustav za zaštitu podataka

Slovenija i Hrvatska su obje članice Schengenskog područja, sa Slovenijom koja je pristupila 2007. godine te Hrvatskom koja je to učinila s prvim danom 2023. godine. Niti jedna država Zapadnog Balkana nije članica Schengenskog područja. Članstvo u Schengenskom području omogućava ukidanje kontrole putovnica na unutarnjim granicama članica, što olakšava slobodno kretanje ljudi unutar područja.

Zaključno

Općenito promatrano, Slovenija i Hrvatska su najnaprednije i najintegriranije zemlje na ovom području i time značajno odskaču od zemalja Zapadnog Balkana. To se vidi po njihovom višem BDP-u po glavi stanovnika, PPP-u po glavi stanovnika, HDI-u, očekivanom trajanju života pri rođenju (pri čemu Albanija postiže bolje rezultate od Hrvatske u ovom aspektu) i članstvu u različitim međunarodnim organizacijama kao što su EU, NATO, Eurozona i Šengensko područje.

Iako se u zemljama Zapadnog Balkana pokazuje određeno poboljšanje u ovim pokazateljima (osobito u Crnoj Gori i Albaniji), i dalje postoji značajan jaz između njih i Slovenije i Hrvatske. Stoga će biti interesantno vidjeti kako se ovi politički i ekonomski procesi razvijati u budućnosti i mogu li zemlje Zapadnog Balkana dostići razinu razvoja i integracije koju vidimo u Sloveniji i Hrvatskoj.

To će predstavljati osobito značajan izazov za Bosnu i Hercegovinu (uzimajući u obzir njen izuzetno složen i neefikasan, disfunkcionalan unutrašnji sustav upravljanja i probleme s reformom izbornog zakona i potrebom osiguravanja jednakosti njenih konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba).

Srbija i Kosovo također će imati značajne izazove, imajući u vidu politički status realnosti kosovske neovisnosti i potrebu da Srbija to prizna. Srbija se također mora značajno uskladiti s vanjskom politikom EU-a (područje u kojem se posljednjih godina sve više udaljuje). Srbija je jedina europska zemlja (uz Bjelorusiju) koja nije uvela sankcije rusiji zbog njihove (ruske) bezrazložne agresije i napada na neovisnu Ukrajinu.

Evo kako možete podržati viborc.com

Nadamo se da vam se sviđa naš sadržaj. Možete nas podržati na nekoliko načina. Ako koristite softver za blokiranje oglasa, molimo vas da nas dodate na sigurnu listu i omogućite prikaz oglasa. Kada dijelite naš sadržaj, molimo vas da označite izvor. Ako dijelite na Instagramu, molimo vas da označite @viborccom. Isto vrijedi i za Twitter (@viborccom).

Hvala! Thanks! Danke! Дякую!

ABOUT THE AUTHOR

Vibor Cipan

With over 15 years of professional work in technology, Vibor Cipan is a recognized leader in this field. His contributions at Microsoft, where he earned the prestigious MVP title, set the stage for his roles as CEO and Co-Founder of UX Passion, and later on, Point Jupiter, a data-informed agency. There, he led teams that shaped services for over 400 million users globally. His work spans UX design and software development, driving significant contributions in both fields.

Currently immersed in the generative AI sector, Cipan is taking part in projects revolutionizing software development and user engagement. His expertise extends into data viz, analytics and Open Source Intelligence (OSINT), where he actively develops proofs of concept and explores AI's role in shaping societal dynamics and national security.

An accomplished author and speaker, Vibor continues to share his insights at international venues, advocating for innovation and a richer understanding of technology's impact on society.

You can follow him on LinkedIn or Twitter/X as @viborc.